Poster Chagall Les fiancées - 24x30 cm

Les fiancées Chagall - Mojsa Zaharavic Saha?a? (rus. ????? ????????? ???????), znan kao Marc Chagall (rus. ???? ??????) (Vitebsk, Bjelorusija 7. srpnja 1887. - Saint-Paul-de-Vence, 29. ozujka 1985.), bjeloruski slikar zidovskog podrijekla.

?ivotopis
Rodjen je kao najstariji sin od devetero djece u siromasnoj obitelji. 1907. je zapoceo studij na Carskoj skoli za lijepe umjetnosti u St. Petersburgu. U listopadu 1909. je u kuci neke prijateljice u Vitebsku upoznao Bellu Rosenfeld u koju se zaljubio. Nakon studija je vec poceo sticati ugled, kada mu je darezljivi pokrovitelj Max Vinaver osigurao sredstva kako bi se nastanio u Parizu, tada neprimjepornom umjetnickom sredistu zapadnog svijeta. Zajedno s Picassom, Braqueom i ostalim, sada legendarnim licnostima (kubizam i njegovi izdanici promijenili su likovnu umjetnost iz temelja), Chagall je tijekom svojih pariskih godina i poslije upotrebljavao moderne tehnike, iako nikada nije napustio osobni izraz koji je vec bio izgradio.
Pariz je za Chagalla postao "drugi Vitebsk" i on se gotovo sigurno namjeravao ondje stalno nastaniti. No 1914., dok je bio u posjetu Rusiji, buknuo je Prvi svjetski rat te se vise nije mogao vratiti. Godine 1915. ozenio se Bellom Rosenfeld, svojom zarucnicom od 1909. velicaju?i njihovu ljubav u znamenitom nizu djela koje je nastavio slikati cak nakon njezine smrti, trideset godina poslije. U medjuvremenu, prezivio je rat radeci u Uredu za ratno gospodarstvo, dapace nakon Oktobarske revolucije 1917. bio je komesar za lijepu umjetnost u Vitebsku. Chagallovo komesarstvo ubrzo je zavrsilo u neredu zbog svadje s drugovima umjetnicima, nakon cega je u Moskvi radio kao kazalisni scenograf i neko vrijeme poducavao djecu u koloniji ratne sirocadi. Napokon, 1922. godine buduci da je u Sovjetskom Savezu sve vise jacalo neprijateljsko raspolozenje prema njegovoj apoliticnoj umjetnosti, Chagall, Bella i njegova kci Ida emigriraju. Njegov kratak posjet domovini potrajalo je osam godina. Godine 1923. Chagall je dobio narudzbu od glasovitog francuskog trgovca umjetninama Ambroisea Vollarda da ilustrira ruskog klasika, Gogoljev roman Mrtve Duse. Chagallovi se udomljuju u Francuskoj i Marc postize novu slavu kao ilustrator u gvasu i bakropisu. Istodobno nastavlja i svoju slikarsku karijeru. Godine koje su slijedile bile su sretne i uspjesne, ispunjene radom i putovanjima, no od tridesetih godina sve vise zasjenjene usponom fasizma, sto se odrazilo u Chagallovim sumornim djelima.
Godine 1937. Chagall dobiva francusko drzavljanstvo - povlastica uskoro ponistena pocetkom Drugog svjetskog rata, kada Francuska, porazena njemackim "Blitzkriegom", biva podijeljena izmedju nacista i kolaboracijskih vlasti. Chagall je sporo shvacao opasnost svojega polozaja i kao Zidova i kao umjetnika kojeg su nacisti proglasili izopacenim. Zaista, bio je uhicen u travnju 1941., ali je pusten zahvaljujuci americkom posredovanju te zurno, drugi put, odlazi u izbjeglistvo.
Proveo je ratne godine u Sjedinjenim Americkim Drzavama potisten ne samo zbog vijesti o ratu vec i zbog Belline nagle smrti 1944. Nakon nekoliko godina s Engleskinjom Virginiom Haggard ostvario je novu vezu, koja je trajala do 1952. U medjuvremenu se 1948. vratio u Francusku, te se zauvijek nastanio na jugu zemlje. Premda je putovao diljem svijeta, dani progonstva i izbjeglistva su iza njega. Brak s Valentinom Brodsky donio mu je postojanost koju je trebao.
Ostatak svog dugog zivota Chagall je posvetio iznimno plosnom stvaralastvu. Izradjivao je tapiserije, grafike, mozaike, vitraje, skulpture i zidne slike.