Poster Botticelli Nascita di Venere - 70x50 cm

Nascita di Venere Botticelli - Sandro Botticelli (pravog imena Alessandro di Mariano Filipepi), (Firenca 1. ozujka 1445, - Firenca 17. svibnja 1510.). Jedan od najznacajnijih talijanskih renesansnih slikara, predstavnik neoplatonizma; spada u likovni krug oko Lorenza il Magnifica.
BIOGRAFIIJA
Rodjen je u Firenci u radnickoj obitelji Ognissanti, i prvo je poceo kao pripravnik zlataru, da bi ga, slijedeci djecakove zelje, njegov otac ga povezao s Fra Filippo Lippijem koji je tada radio na fresci "Red karmelicana". Lippijeva sinteza nove kontrole trodimenzionalnih formi, njezna izrazajnost na licu i gestama, kao i dekorativni detalji naslijedjeni od kasno gotickog stila, bili su snazan utjecaj na daljnji zivot mladog Botticellija.
Jedan sasvim drugaciji utjecaj na njega je bio novi skulpturoloski monument koji su radili braca Pollaiuolo, ciji je zadatak bio izraditi cijelu seriju djela za Tribunal i za Dvoranu Trgovaca (Mercanzia), bratstvo trgovaca odjece. Botticellijev doprinos je prisutan na djelu "Snaga", datiranom 1470. godine a koji se sada nalazi u galeriji Uffizi.
Bio je i pripravnik u radionici od Andree del Verrocchija, gdje je pored njega radio i Leonardo da Vinci; potom i kod A. del Pollaiola. Prvo priznanje dobiva u svojoj lokalnoj crkvi Ognisanti, s djelom Sveti Augustin, za koje se borio (uspjesno) s Domenicom Ghirlandaiom i njegovim Jeromeom na drugoj strani, "glava sveca je izrazajna i profinjenih misli" (Vasari). Godine 1470. otvara svoju neovisnu radionicu, a Lorenzo de Medici ubrzo uvidja njegov talent te ga zaposljava.
U Rimu boravi na poziv pape Siksta IV. i radi freske u Sikstinskoj kapeli.
Botticelli je prvi od talijanskih slikara koji je izradio crteze za ilustraciju Danteove Bozanstvene komedije. Radio je i kartone za tapiserije koje se danas nalaze u Viktorijinom i Albertovom muzeju u Londonu.
Utjecao je na Johna Ruskina i pre-rafaelite u Engleskoj.
?
DJELA
Proljece, tempera na drvu, prikaz Harita, 1485.-87., 203 ? 314 cm, Uffizi, Firenca.
Botticelli vrlo rano odstupa od tradicionalnih predstavljanja svetih tema pod utjecajem neoplatinizma, pokreta koji je velicao idealizam antike. Lisava se u potpunosti sakralnih tema i prozra?nim i harmonicnim bojama slika poeticne mitoloske i alegorijske prizore iz antike (Mars i Venera; Atena kroti Kentaura; Proljece; Rodjenje Venerino). Sanjarsko raspolozenje odrazava se i u portretima (Mladic s crvenom kapom; Giuliano Medici).
Proljece (Alegorija proljeca) je prva slika gdje Botticelli slika gracilne likove lijepih, izduzenih djevojaka u idealiziran ambijent namjerno izbjegnutih dubina i plasticiteta svedenog na minimum. Na slici vlada nestvarno, idealizirano prikazivanje likova bez detalja, zanemarujuci anatomiju potencirajuci tako linearnost likova (Botticelli je prije svega bio crtac, boja ga je manje zanimala). Likovi su opet stavljeni u nestvarni pejzaz, potpuno osvijetljen bez realnog izvora svjetla. Ipak, njihova odjeca je prepuna detalja i bogata naborima, potpuno leprsava; Botticelli je bio majstor u prikazivanju tkanina.
Slika Rodjenje Venerino je u potpunosti u domenu prijasnjih; dakle sve leprsavo, bez detalja u nadrealnom okruzenju bez izvora svjetla. Ali, sredisnji lik Venere postao je personifikacijom zenske ljepote i predloskom u prikazivanju ne samo Venere, nego svih lijepih zena.
U kasnijoj fazi, pod utjecajem propovjednika heretika Giovannia Savonarole, njegove svetacke likove karakterizira asketska ozbiljnost, tamniji koloriti i nemirne kompozicije (Scene iz zivota sv. Zenobija; Pietà).
Pri kraju svoga zivota Botticelli se vraca sakralnim temama (brojni prikazi Madonna) i udaljava se od linearnog rjesenja slike uspjesno istrazujuci boje. U Rimu boravi na poziv pape Siksta IV. i radi freske u Sikstinskoj kapeli (Scene iz zivota Mojsijeva; Zrtva gubavaca).