Poster na okviru Caravaggio Frutta - 139x96 cm

Frutta Caravaggio - Michelangelo Merisi da Caravaggio, poznatiji samo i kao Caravaggio, bio je talijanski slikar koji je radio u Rimu, Napulju, na Malti i na Siciliji izmedju 1593. i 1610. godine. Bio je zacetnik baroknog slikarstva i prvi pravi slikar ovog pravca.
Jos za njegova zivota smatrali su ga tajanstvenom, zacudjujucom, buntovnom i opasnom osobom. Na umjetnicku scenu Rima stupio je 1600. godine i otada je uvijek imao narucitelja i zastitnika te dobro prodavao svoja djela, ali se i ponasao kao razmazena zvijezda. Podaci iz 1604. godine govore kakvog je bio karaktera: "Nakon dvotjednog rada on bi se vucarao mjesec dana od bala do bala s macem za pasom i slugom uz sebe, uvijek spreman za svadju ili tucu i veoma je tesko bilo biti s njime u drustvu". Godine 1606. ubio je mladica u dvoboju i pobjegao iz Rima s ucjenjenom glavom. Na Malti je 1608. godine ponovno sudjelovao u jos jednoj kavgi, te 1609. u Napulju; vjerojatno namjerno isprovociran kako bi mu se neprijatelji osvetili. Vec sljedece godine preminuo je, nakon samo desetogodisnje karijere.
Koncem 16-tog i pocetkom 17-tog stoljeca u gradu Rimu nastajale su velike nove crkve i palace, te se javila potreba za velikim slikama kako bi se one ispunile. Crkvena protureformacija je vapila za autenticnom religijskom umjetnoscu kao otporom Protestantizmu, za sto se se umjetne odrednice aktualnog pravca manirizma pokazale neodgovarajuce. Caravaggiova novina bio je radikalan naturalizam koji je kombinirao s pazljivim psiholoskim zapazanjima i dramaticnim, skoro teatralnim pristupom kjaroskurom – uporabom svjetla i sjene.
Za zivota izrazito slavan i utjecajan, Caravaggio je skoro bio potpuno zaboravljen stoljecima nakon smrti. Tek je u 20-tom stoljecu prepoznat njegov utjecaj na razvoj zapadne umjetnosti. O njegovom utjecaju na barok, tajnik Paula Valérya, Andre Berne-Joffroy, je rekao: "Ono sto zapocinje s Caravaggiovim djelima je jednostavno – moderno slikarstvo".

Biografija
Rane godine (1571.–1592.)
Caravaggio je rodjen u selu Caravaggio pored Milana, gdje je njegov otac, Fermo Merisi, bio upravitelj doma te arhitekt-dekorator vojvodstva Caravaggio. Njegova majka, Lucia Aratori, dosla je iz ugledne obitelji iz iste pokrajine. Obitelj se 1576. godine presilila iz Milana natrag u Caravaggio u bijegu od kuge. Caravaggiov otac je preminuo tamo 1577. godine, ali maleni Caravaggio je odrastao pod zastitom njegovih prijatelja, obitelji Sforza i Colonna. Godine 1584. pristupio je naukovanju kod lombardijskog umjetnika Simonea Peterzana, Tizianovog ucenika. Caravaggio je posjetio Veneciju i upoznao se s djelima Tiziana i Giorgionea, za koga je kasnije optuzen da ga kopira. Takodjer je poznavao slike iz Milana, kao sto je Leonardova Posljednja vecera, ili lokalni lombardijski stil koji je bio karakteristican "jednostavnoscu i paznjom prema naturalistickim detaljima", i bio je blizi njemackom naturalizmu nego stiliziranom formalizmu i ukrasavanju rimskog manirizma.

Rim (1592.–1600.)
Sredinom 1592. godine Caravaggio je bez novaca stigao u Rim, te je bio primoran nekoliko mjeseci raditi za tada uspjesnog slikara Giuseppea Cesarija, najdrazeg slikara pape Klementa VIII., slikajuci voce i cvijece u njegovom studiju koji je bio nalik tvornickom pogonu. Njegova djela pod nazivom "Djecak s korpom" ili "Djecak koji guli vocku", te njegov autoportret "Bolesni mladi Bakus", potjecu iz tog vremena. Sva tri djela odisu fizickim realizmom po kojemu je Caravaggio postao poznat.
Caravaggio se odlucio osamostaliti i napustio je Cesarija u sijecnju 1594. godine. U tomu mu je pomoglo njegovo prijateljstvo sa slikarom Prosperom Orsijem koji ga upoznaje s kolekcionarima, arhitektom Onorio Longhijem koji ga upoznaje s ulicnim zivotom, i sesnaestogodisnjim sicilijancem Mariem Minnitijem koji mu je dugo bio modelom, a kasnije posrednikom na Siciliji. Prorocica, njegova prva grupna kompozicija, prikazuje kako ciganka vara Maria. Tema potpuno nova u Rimu pokazala se kao izrazito utjecajna u kasnijoj umjetnosti, ali je tada Caravaggio bio primoran prodati u bescijenje. Njegova slika Kartasi, prva prava psiholoska studija i rano remek-djelo, je privukla kardinala Del Monte, vodeceg otkupitelja u Rimu tog vremena. Za njega i njegov krug Caravaggio je naslikao nekoliko slika na kojima su Minniti i drugi djecaci. Vjerojatnoca homoseksualne erotike na ovim slikama je dugo bila temom znanstvenika i biografa u 20-tom stoljecu.
Caravaggio se vratio realizmu u svojim prvim religijskim slikama iznimne duhovnosti. Prva takva bila je Magdalena pokajnica koja je prikazivala Mariju Magdalenu u trenutku kada se odrekla promiskuitetnog zivota, te place s biserima razasutim na podu. Uslijedile su brojne slicne slike kojima je ucvrstio svoju slavu i kod narucitelja, ali i kolega slikara.
Pozivanje Svetog Mateja, 1599.-1600., ulje na platnu, 322 x 340 cm, kapela Contarelli, San Luigi dei Francesi, Rim. Zraka svjetla koja na sliku dolazi iz pravca gdje stvarno stoji prozor, trenutno izrazava obracenje svetog Mateja, bez ikakvih andjela koji lete, nebesa koja se otvaraju ili drugih stereotipnih simbola.
Godine 1599. kardinal Del Monte je utjecao na odluku da se Caravaggio-u dodijeli ukrasavanje kapela Contarelli u crkvi svetog Ljudevita francuskog. Dva velika njegova djela, Mucenje sv. Mateja i Pozivanje Svetog Mateja, isporucena 1600., bila su trenutna senzacija. Caravaggiov tenebrizam (pojacani kjaroskuro) postize snaznu dramu njegovih likova, dok je njegov precizni realizam doveo do novog nivoa emocionalne napetosti. Opet, misljenja njegovih nadredjenih su bila podijeljena: jedni su mu spocitavali slikanje po modelima bez prethodnih crteza, ali drugi su ga nazivali spasiteljem umjetnosti.
Caravaggio je nastavio slikati prema prestiznim narudzbama vjerske slike prepune nasilja, grotesknih obezglavljenja, mucenja i smrti. Svakom novom slikom uvecavao je svoju slavu, ali nekoliko slika su narucitelji odbili primiti bez velikih prepravki, a neke su morale naci i druge kupce. Glavni problem je bio u tomu sto je Caravaggiov dramaticni realizam smatran neumjesnim i vulgarnim. Njegova prva verzije slike Sveti Matej s andjelom, koja je prikazivala je sveca kao celavog seljaka prljavih nogu osvjetljenog svijecom kojega posjecuje isuvise prepoznatljiv djecak-andjeo, odbijena je i morao je naslikati Inspiraciju sv Mateja.
Na isti nacin, Obracenje Svetog Pavla je odbijena i slikar je morao naslikati drugu slicne tematike: Obracenje na putu za Damask. Na toj slici svecev konj ispunjava veci dio slike, veci od samoga sveca, te je isprovocirani sluzbenik crkve Santa Maria del Popolo upitao: „Zasto ste stavili konja u sredinu, a Svetog Pavla na tlu?” “Eto, zato!” “Je li konj Bog?” “Ne, ali stoji u bozjem svjetlu!”
Uslijedile su slike Spustanje u grob i nekoliko verzija Bogorodica. Njegova slika „Gospa s Djetetom i sv Anom“ poznata i „Gospa dei palafrenieri“ ostala je na svom mjestu u malenom oltaru crkve Sv Petra u Rimu samo dva dana prije no sto je bila skinuta. Tajnik kardinala je napisao: „Na ovoj slici nema nista osim vulgarnosti, svetogrdja i odbojnosti … Reklo bi se kako ju je naslikao izvrstan slikar, ali tamnog duha, i dugo odsutan od Boga, od njegova obozavanja i od dobrih misli uopce …“
Slika Smrt Bogorodice iz 1601., naslikana za karmelicanski samostan, odbijena je jer je Caravaggio koristio poznatu prostitutku kao model za Gospu. Drugi kazu da je odbijena jer je naslikao Gospu otelu i ogoljene noge, a treci opet da je bilo teolosko pitanje jer je doktrina tog vremena prihvacala doktrinu da je Gospa uzasla na Nebesa s korom andjela, a ne preminula kao obicna osoba. Samo sto je skinuta iz crkve, ovu sliku je na Rubensa kupio vojvoda od Mantove, a kasnije Karlo I. engleski prije no sto je postala dijelom francuske Kraljevske kolekcije 1671.
Gemäldegalerie, Berlin. Caravaggio prikazuje Kupida koji svladava ljudske preokupacije: rat, glazbu, znanost i upravu.
Pogubljenje svetog Ivana, 1608., katedrala Valletta Co, Malta.
Caravaggio je vodio buran zivot, zloglasan po svadjama, te o njima postoje brojni policijski izvjestaji i sudske zabiljeske. 29. svibnja 1606. godine ubio je mladica Ranuccia Tomassonija.
Prije toga uvijek je u zakonu imao zastitu i podrsku svojih patrona, ali ovaj put mu ni oni nisu mogli pomoci. Bjegunac od zakona, Caravaggio, pobjegao je u Napulj. Tamo je, izvan rimske jurisdikcije, i pod zastitom obitelji Colonna, najpoznatiji slikar Rima postao i najpoznatijim slikarom Napulja. Zahvaljujuci vezama s obitelji Colonna, uspio je dobiti brojne narudzbe za crkve, uljudjujuci: Gospa od Ruzarija i Sedam milostivih djela.
Usprkos uspjehu u Napulju, Caravaggio se uputio na Maltu, sjediste malteskih vitezova, vjerojatno u nadi da ce mu Veliki viteski vojvoda Alof de Wignacourt uspjeti osigurati oprost kod pape za ubojstvo Tomassonija. De Wignacourt je bio toliko zadovoljan Caravaggiovim umijecem da je slavni slikar postao sluzbeni slikar malteskog reda te ga je i samog proglasio jednim od malteskih vitezova. Na Malti je Caravaggio naslikao veliku sliku Pogubljenje svetog Ivana Krstitelja (jedina njegova potpisana slika), Portret Alofa de Wignacourta i njegova pasa, kao i portrete vodecih malteskih vitezova. Koncem kolovoza 1608. godine Caravaggio je iznenada dosao u nemilost malteskih vitezova te je na Malti uhicen i zatvoren. Saznanja o tome dogadjaju govore o jos jednoj kavgi u kojoj su vrata kuce srusena, a jedan vitez ozbiljno ranjen. U prosincu je vec bio izbacen iz reda kao "budala i truli clan" – uobicajen izraz za nepodobne clanove.
Prije izgona Caravaggio je pobjegao na Siciliju u pratnji starog prijatelja Maria Minnitija, koji je tada bio ozenjen zivio je u Sirakuzi. Na svojoj turneji od Sirakuze, preko Messine do glavnog grada Palerma, Caravaggio je nastavio slikati prestizne narudzbe. Na slikama kao sto su Pogreb svete Lucije, Lazarovo Uskrnuce i Poklonstvo pastira, njegov stil je evoluirao te je sada prikazivao frizove likova nasuprot velikih praznih i tamnih pozadina. "Njegove siclijanske oltarne slike isticu se sjenovitim i jadnim figurama u velikoj praznoj tami; nagovjestavaju ocajne ljudske strahove i u isto vrijeme sadrze jednu novu njeznost, ljepotu skrusenosti i pokornih, koji ce neslijediti zemlju." Biljeske iz tog doba govore da je bio iznimno bizarnog ponasanja, da je spavao naoruzan i u odjeci, te da je znao pokidati sliku kao odgovor na najmanju kritiku, uvijek se rugajuci lokalnim slikarima.
Nakon samo devet mjeseci na Siciliji Caravaggio se vratio u Napulj. Navodno progonjen od neidentificiranih neprijatelja, osjecao se sigurniji pod zastitom obitelji Colonna, do trenutka kada se odlucio uputiti novom papi Pavlu V. u Rim po oprost. U Napulju je na njega pokusan atentat u kojemu mu je ozbiljno ozlijedjeno lice. Na sljedecoj slici: Saloma s glavom Ivana Krstitelja naslikao je svoju glavu na pladnju, a sliku poslao Wignacourtu kao zalog za oprost. Vjerojatno je u ovo vrijeme naslikao i Davida s Golijatovom glavom na kojoj mladoliki David prepun tuge gleda odsjecenu divovu glavu koja je jos jedan Caravaggiov autoportret.

Snaznim kjaroskurom zena upire dva prsta u Petra dok vojnik upire treci. Caravaggio na ovaj nacin prica pricu o Petrovoj izdaji na jedan simbolican nacin.
U ljeto 1610. godine uputio se brodom prema Rimu po oprost od pape koji mu je bio obecan zahvaljujuci brojnim rimskim prijateljima. Sa sobom je ponio svoje posljednje tri slike kao poklon kardinalu Scipioniju: Zataja Petrova, posljednji Ivan Krstitelj i zadnja slika koju je naslikao Mucenistvo svete Ursule.
Ono sto je uslijedilo je i dan danas temom mnogih rasprava i podijeljenih misljenja. Cinjenica je da je 28. srpnja anonimni avviso (privatni postonosa) iz Rima dojavio vojvodskom dvoru u Urbinu da je Caravaggio mrtav. Tri dana kasnije, drugi je javio da je preminuo od groznice i da tijelo nije pronadjeno. Nikada i nije. To su najraniji zapisi o njegovoj smrti. Njegov prijatelj pjesnik je kasnije izjavio da je Caravaggio preminuo 18. srpnja, sto je potvrdjeno skorijim istrazivanjem, te je i pronadjena smrtovnica koja navodi da je umjetnik preminuo od groznice u Porto Ercole, u blizini Grosseta u Toskani.