Čišćenje starih uljnih slika u većini slučajeva nije teško. Dovoljno je slijediti nekoliko jednostavnih pravila. Međutim, pripazite jer stvar nije uvijek tako jednostavna.
Da li je restauriranje uljnih slika zadatak uokvirivača?
Obično ne, budući da je potrebno
određeno tehničko i profesionalno znanje koje nijedan uokvirivač obično ne posjeduje.
Stoga je poželjnije uputiti kupca iskusnom restauratoru. Ali najvjerojatnije
i Ruhemann kao i Frederick vole paradoksalnost i provokaciju.
Mi ćemo proslijediti sa pravovjernijim i higijenskijim metodama. Zaštita očišćene slike
Postoji međutim jedna restauratorska radnja koju uokvirivač može prilično
jednostavno izvršiti,
a to je čišćenje uljnih slika. Radi se o prilično čestom zahtjevu kupca,
a može predstaviti popriličan
dodatni prihod za uokvirivača.
Da li ste ikad čuli za magične recepte za čišćenje uljnih slika na bazi mlijeka,
sirovog krumpira u kriškama,
crvenog luka ili druge vragolije?
Pa dobro, zaboravite ih. Svaki od ovih materijala ostavlja neželjene ostatke na uljnoj slici.
Još jedan pučki sistem, ali znanstveno pravilniji, sastoji se, prema restauratoru
Helmutu Ruhemann, autoru knjige “The Cleaning of Paintings”, u upotrebi sline.
Ne radi se o izlizivanju cijele uljne slike, naglašava Paul Frederick u svom
priručniku “The Framer’s Answer Book”;
čišćenje ogromnih uljnih slika, kao Rembrandtova “La Ronda Notturna”, zahtijevala
bi godine rada! Slinu treba skupiti
u jednu posudu (ne oklijevajte zatražiti doprinos i članova obitelji i suradnika:
jedan ispljuvak ništa ne košta),
i zatim ju kistom nanijeti na uljnu sliku. Alternativa je pljunuti direktno
na sliku i zatim kistom ili kuglicom vate
ispljuvak rastrijeti po slici.
Prije svega uokvirivač mora naučiti raspoznavati osnovne tehnike slikarstva i
imati barem sažeto znanje o materijalima
koji se koriste: uljene boje, tempere, lakovi, platna, slijepi okviri i tako dalje.
Prije nego se započne čišćenjem slike
trebalo bi znati razdoblje kad je slika izrađena budući da svakom razdoblju
odgovara upotreba različitih materijala.
Bilo bi isto tako veoma korisno znati prosječno komercijalnu vrijednost
umjetničkog djela i važnost (i afektivnu)
koju kupac pridaje slici.
Ove informacije pomažu uokvirivaču prilikom samog čišćenja i omogućavaju mu da
procjeni rizik u slučaju neuspjeha:
kad je rizik velik bolje je obratiti se restauratoru.
Prvi tehnički problem predstavlja lak.
Prije svega treba odrediti da li je slika zaštićena lakom (što je slučaj za gotovo sve slike) i ustanoviti
u kojim se uvjetima nalazi lak.
Sjajni lakovi tokom godina teže požućenju,
ili se pak odljepljuju od slike.
Lak treba odstraniti i isto tako prljavštinu koja se deponirala tokom godina, a koja je uzrokovanu dimom,
atmosferskim zagađenjem, izmetinama kukaca i tako dalje.
Na tržistu postoje razni proizvodi sa različitim osobinama za skidanje zaštitnog laka.
Obično sadrže rastvorna sredstva, amonijak i alkohol.
Mi ćemo se zaustaviti
posebno na jedan proizvod koji nam se učinio posebno efikasnim:
anakrozin, pjenasta tekućina koja sadrži razna rastvorna sredstva i koja omogućava istovremeno
odstranjivanje laka i prljavštine u jednoj jedinoj fazi. Radi se o proizvodu
relativno jednostavne upotrebe,
dakle može ga koristiti i uokvirivač bez velikog iskustva
(oznaka 5251 u katalogu Rinaldin).
Postupak čišćenja kojeg ćemo objasniti
u svakom slučaju vrijedi i za slične proizvode, a sastoji se od slijedećeg:
Prije svega proći mekom četkom po slici da bi se odstranila prašina i površinska prljavština.
Zatim sliku pažljivo razmotriti. Ako je boja ispucana ili ako se odvaja u ljuskama, odlučno odustati:
posao nije prikladan za uokvirivača već za restauratora.
Ako je pak površina u dobrim uvjetima,
može se proslijediti.
Sliku vodoravno nasloniti na radnu plohu.
Ako je slika nategnuta na slijepom okviru, ispod slike staviti kartone sve dok ne dostignu na
nivo debljine skrivenog okvira; na taj se način, prilikom slijedećih radnji, platno neće opustiti
Anakrozinu jednolično i lagano nanositi uz pomoć kista meke dlake na cijelu površinu slike.
Na taj se način dobiva sapunifikacija laka i prljavštine.
SZatim ostaviti dok se potpuno ne osuši.
Obično je dovoljno petnaestak minuta, ali to vrijeme može varirati obzirom na temperaturu prostorije
i količine nanešenog proizvoda na sliku.
Sada slijedi odstranjivanje kore koja je nastala
sušenjem anakrozina, laka i prljavštine.
Uzeti spužvu i uroniti u toplu vodu (ne vrelu), djelomično iscijediti i proći po slici.
Radnju treba ponoviti više puta sve dok se slika potpuno ne oslobodi kore.
Jedan savjet: da se izbjegnu neugodna iznenađenja bilo bi poželjnije isprobati cijelu
radnju samo na jedan kut slike.
Nakon dovršenja čišćenja ostaviti da se slika osuši da se izbjegne nastajanje pljesni uslijed vlage.
Sušenje mora biti kompletno, bilo s prednje strane slike kao i sa stražnje strane platna.
Slika je sada potpuno čista; boje pročišćene od prljavštine
i nečistoća sada su življe i blistaju originalnim tonovima.
Sada se može preći na zaštitu slike ponovnim nanošenjem laka.
PZa uljne slike na platnu najprikladniji je takozvani Damar, prirodna smola koja se koristi
od najstarijih vremena. Ima znatnu ljepljivu snagu i starenjem puno ne požućuje.
Nalazimo dvije vrste Damar laka: besjajni i sjajni.
Zbog boljeg završnog efekta
slike preporučljivo je sjajni lak pomješati sa besjajnim u omjeru od 50%;
ili u različitom omjeru tako da predvlada jedan ili drugi. Na taj se način postiže satinirano dovršenje
koje omogućava bolje prelamanje svijetlosti.
Lak treba isključivo nanijeti kistom, ne sprejevima.
Nanošenje sprejevima nije jednolično: osim toga, na slici se mogu stvoriti neestetske kapljice.
Kist mora biti meke dlake tako da se potezi čim manje primjećuju.
Potezi se moraju vršiti prije u jednom smjeru i kasnije u drugom (vodoravno i okomito).
Prije samog uokvirenja slike treba pustiti da se suši barem tjedan.