Uokvirivanje uspomena

Svatko od nas je vezan za predmete koji podsjećaju na drage osobe ili pobuđuju značajne životne trenutke; to mogu biti medalje ili osušeno cvijeće, fotografija ili sat, djedova lula i naočale. Više puta ti predmeti ostaju zatvorni u ladici ili kutiji. Zašto ih ne uokviriti?

Uokvirivač bi morao obavijestiti svoje kupce o mogućnosti uokvirenja i zaštite dragih predmeta za koje su posebno vezani, i na taj način uljepšati vlastiti stan i učiniti ga prijaznijim i toplijim.
Međutim, uokvirivanje predmeta ne oduševljava previše uokvirivače, koji ga smatraju samo kao “neugodnost” koja zahtjeva posebne sprave i rad, a ne i izvor dostojne dobiti.
Pokušajmo promijeniti mišljenje i uokvirivanje predmeta smatrati kao uobičajeni posao za kojeg se moramo organizirati i od kojeg moramo izvući dobit.

Neka razmatranja nas mogu navesti da pristupimo predmetu sa većim oduševljem:
• Prije svega treba imati na umu da je uokvirivanje predmeta čisto zanatski posao, i da robne kuće koje prodaju serijske gotove okvire ne mogu konkurirati. Stoga će u budućnosti uokvirivanje predmeta poprimiti sve veću važnost za uokvirivačku aktivnost upravo zbog toga što se ne može masovno proizvoditi i nije podložno sve većoj konkurenciji gotovih okvira koji se proizvode serijski.
• Nadalje, treba uzeti u obzir da kupac već posjeduje te predmete za uokvirenje i da za njega predstavljaju “blago" neprocjenjive vrijednosti. Dakle, to znači da ih ne mora kupiti kao što je slučaj sa posterima, štampama, uljnim slikama itd. i da mora podnijeti samo trošak okvira.
• I na kraju, uokvirivanje predmeta može postati kreativna aktivnost koja nagrađuje uokvirivača ne samo sa stajališta dobiti. Kad uspije uokviriti neki predmet, nalazeći originalna i estetski prijazna rješenja, može se usporediti sa umjetnikom koji stvara umjetnička djela.

“Ali na kraju svega da li ostaje dobit?” zbunjeno će se zapitati uokvirivač.
Odgovor je da ukoliko se uspije pretvoriti nestandardni rad u standardni.
Svaki predmet ili grupa predmeta koje treba uokviriti predstavljaju jedinstvene osobine i specifične probleme; međutim postoje također uobičajene situacije koje se ponvaljaju kao potreba za letvicama sa jako visokim udarom ili poteškoća fiksiranja predmeta na dno okvira. Dakle, moramo ustanoviti one tehničke probleme koji se najčešće pojavljuju i unaprijed se organizirati za njihovo rješenje.
Ovdje u nastavku navodimo najčešće postupke i materijale koji se najviše upotrebljavaju za uokvirivanje predmeta.

Kolaž uspomena sa putovanja.
Pregrade su izrađene od stiropora

Postupci izrade

Okvir

Okvir mora biti veoma dubok da bi mogao sadržati predmete između dna i stakla. Međutim ako nemamo okvir sa dovoljno visokim udarom, ne moramo očajavati, jer možemo uvijek povećati dubinu već postojećeg okvira. Načini su različiti.

Neki načini za povećanje dubine okvira

Još jedno rješenje predstavlja jedna vrsta kutije od iverice, šperploče ili druge vrste čvrstog materijala (poneki uokvirivač koristi stiropor zbog lakoće rezanja i obrade) na kojoj se zatim fiksira okvir. Kutija se može obojati u sličnoj boji okvira.

Vrsta kutije zatvorena sa običnim okvirom

Slaganje predmeta

To je najkreativniji aspekat cijele izrade. Ne zahtjeva da se slijede fiksna pravila, već inventivnost i sposobnost projektiranja.
Prije samog početka, preporučeno je isprobati razne smještaje, postavljajući predmete na dno okvire u raznim alternativnim rješenjima. Samo kad ste potpuno zadovoljni sa vašim izborom, pređite na realiziranje.

Nakon što je isprobao razne mogućnosti, uokvirivač je odabrao definitivno rješenje

U nekim slučajevima simetrični smještaj predmeta je najidealniji, dok u drugim je prikladiniji asimetrični smještaj.
Za povečanje trodimenzionalnog efekta, jedan od predmeta mora biti iznad drugih i davati utisak da lebdi unutar okvira. To se postiže postavljanjem komada kartona ili stiropora ispod predmeta tako da ostane skriven.

Dno okvira

Može biti od raznih materijala (karton, iverica, šerploča, itd.) ovisno o vrsti predmeta koje treba uokviriti i o načinu fiksiranja. Ako se za fiksiranje predmeta koristi konac, dno mora biti prilično mekano tako da dozvoli prolaz igle; ako se pak moraju koristiti vijci, dno mora biti čvrsto. Obično se dno presvlači tkaninom.
Mogu se korititi također i kartoni koji služe za passepartout, a posebno kartoni već presvučeni tkaninom ili baršunastim materijalom.

Kako fiksirati predmete za dno

Ovo je možda najproblematičnija radnja. Pogledajmo najčešće slučajeve:

Platneni predmeti - Morauju se sašiti za dno. Ako se konac vidi, po mogućnosti koristiti konac iste boje predmeta. U ovom slučaju je veoma prikladno dno od mekog materijala kao stiropor, koji se može lako probušiti iglom.
Konac se može koristiti i za fiksiranje predmeta raznih vrsta i debljina, bitno je da imaju tanje dijelove oko kojih se može smotati konac, kao na primjer noževi, pribor za jelo, ključevi, itd. U ovim slučajevima preporučen je prozirni najlon konac. Konop se smota oko predmeta i sveže na pozadini dna, ali budući da čvorovi najlon konpa teže popuštanju, potrebno je zagrijati krajeve šibicom tako da čvor, rastapanjem, ostaje čvrst bez mogućnosti popuštanja.
Ako su predmeti za fiksiranje teški, preporučena je upotreba tanke žice koju treba smotati iza okvira.

Kamenje, fosili, pločice itd. - Prilično teški i deblji predmeti mogu se zalijepití za dno sa posebnim ljepilima ili silikonom (može biti veoma korisno dvokomponentno ljepilo za mramor). Treba pripaziti da se predmet zalijepi za dno, a ne za platno ili papir kojim je dno presvučeno, jer bi se pod težinom odljepio.

Stakleni ili plastični predmeti - Mogu se fiksirati sa silikonom čija je prednost da se može prilično lako odstraniti ukoliko se želi ponovno skinuti predmet.

Leptiri - Probadaju se pribadačom koja se zabija u dno koje mora biti čvrsto ali istovremeno da se da probosti (kao npr. stiropor). Kukac ne smije dodirivati dno već mora ostati lagano odmaknut. Unutrašnjost okvira bi morala biti čim više prozračena. Budući da su kukci bez krvi njihovo propadanje je veoma sporo ali postoji rizik da iz mrtvog kukca izađu ličinke.
Ova bi se neugodnost mogla spriječiti postupkom dimljenja kojeg primjenjuju prirodoslovni muzeji.

Tanjuri - Preporučljivo je na dno kartona izraditi jedan otvor tako da se smanji debljina tanjura i za bolje fiksiranje za dno. Promjer otvora mora biti dimenzije nešto veće od dna tanjura i manje od krajnjeg ruba tanjura. Tanjur se fiksira oko otvora kartona silikonom.
Kao alternativno rješenje može se koristiti normalna kuka za vješanje tanjura fiksirana za dno okvira. Međutim, u ovom slučaju ostaju vidljive metalne kukice koje podržavaju tanjur i nadalje debljina između dna okvira i vrha tanjura je veoma velika.
Još jedan sistem sastoji se u podržavanju predmeta L kukicama fiksirani iznad i ispod. U tom slučaju dno mora biti od iverice odnosno od prilično čvrstog i debelog mateirjala gdje se može učvrstiti vijak. Međutim ne radi se o stetski prijaznom rješenju.
U nekim slučajevima predmet (na primjer, mala drvena skulptura) se može fiksirati za dno vijcima.
Ponekad je potrebno iskopati dno, pogotovo kad se radi o prilično velikom predmetu. U ovo slučaju najprikladniji materijal za dno je stiropor, koji se veoma lako reže sa bilo kojim nožićem. Otvor ili udubina mora se presvući istom tkaninom koja je upotrebljena za presvlačenje dna.

Razdvajač

Još jedan ozbiljan problem kod uokvirivanja predmeta predstavlja razdvajač, čiji je zadatak da fiksno drži staklo za okvir. Širina razdvajača mora biti točno određena, a predstavlja razmak između stakla i dna okvira. Budući da je gotovo nemoguće naći na tržištu tako široke razdvajače, potrebno ih je osobno izraditi.
Razdvajač se može napraviti od bilo kojeg materijala (karton, šperploča, iverica, stiropor itd.) ali mora biti presvučen istim materijalom koji prekriva dno; ustvari, njegova izrada može biti veoma jednostavna, rezanjem traka od istog materijala koji se upotrebio za dno ili, isto tako, savijanjem dna okvira i odstranjivanjem kuteva.
Razdvajač se može zalijepiti za okvir, ali ga je u tom slučaju veoma teško skinuti, što može predstaviti velike probleme u slučaju da se staklo razbije i da ga treba zamijeniti.

Materijali

Pogledajmo sada koji materijali moraju biti uvijek na raspolaganju.

Vrsta letvice

Za uokvirenje debljih predmeta potrebna je veoma duboka letvica sa udarom od barem 4 cm. Što se tiče modela letvice bilo bi dobro raspolagati jednim klasičnim modelom, tradicionalnim i modernim tako se može udovoljiti bilo kojem zahtjevu.
Ako letvica kojom raspolažemo nije dovoljno visoka može se produžiti.
Okvir može predstaviti i samo "poklopac" kutije izrađene šperpločom, ivericom ili stiroporom. U tom slučaju nema potrebe da letvica bude jako visoka.

U mnogim slučajevima stiropor do visine od 10 mm pruža znatnu pomoć. Ustvari taj se materijal veoma lako reže. Lako se ljepi i može se presvući platnom, papirom, laganim kartonom itd.

Cijena

Gotovo je nemoguće obračunati standardnu prodajnu cijenu za uokvirivanje predmeta, budući da ima bezbroj slučajeva. Ipak uokvirivač mora biti u stanju barem približno obračunati cijenu od koje će izvući i dobit. Međutim, nije uvijek moguće sastaviti predračun, stoga uokvirivač mora predvidjeti i rizik da će kupac na kraju prigovoriti za previsoku cijenu. Trebalo bi, dakle, zatražiti uvijek podesnu akontaciju kako bi se našli u boljem položaju u trenutku isporuke gotovog rada.
Osim toga, treba imati na umu da je kupac emotivno i sentimentalno vezan za predmete koje želi uokviriti i da je stoga spreman platiti bez problema i višu cijenu od običnog okvira.
Uokvirivač će sigurno izgubiti više vremena kod prvog eksperimentiranja nove tehnike, ali ako mu ta tehnika postane uobičajena, bit će u stanju standardizirati vrijeme rada i potrebne materijale, budući da će već biti upoznat postupcima i da neće morat tražiti najbolje moguće rješenje. Nakon toga će biti u stanju procijeniti troškove i unaprijed obračunati cijenu.

Ispred kupca

Ne očajavajte dok kupac vadi svakojake predmete ili barem nemojte pokazati vaš očaj. Situaciji pristupite s oduševljenjem. “Napokon malo zabave” uskliknite, “nešto drugačije od uobičajene štampe” i pitajte kupca da li već ima kakvu ideju kako uokviriti određeni predmet. Vaše oduševljenje će bez sumnje ohrabriti kupca jer je najvjerojatnije strahovao da ćete odbiti posao.

U većini slučajeva kupac će se prepustiti vašem ukusu. Ukoliko već imate kakvu ideju, iznesite je jasno i jednostavno, u protivnom zatražite malo vremena za razmišljanje: javit će te se kad budete našli konkretne prijedloge. Nakon što kupac izađe, posvetite trenutak predmetu i razmotrite moguća rješenja, prepuštajući se vašoj kreativnosti.
Prije prelaska na rad bilo bi poželjno obavijestiti kupca i zatražiti njegovo odobrenje za rješenje koje ste naumili primijeniti.

Kako obavjestiti kupce

Zamislite da ste se dobro organizirali za uokvirenje predmeta: nabavili ste potrebne materijale i naučili i eksperimentirali najpogodnije tehnike.
Da li je to dovoljno? Svakako da nije. Sada kad ste se specijalizirali za ovu vrstu uokvirenja, morate iskoristiti ovu vašu specijalizaciju i obavijestiti zainteresirane efektivne i potencijalne kupce, kao i kolege uokvirivače. Da, i uokvirivače jer bi mnogi od njih mogli uputiti na vas radove za koje nisu specijalizirani.
Najbolji način obavještavanja kupaca o vašoj specijalizaciji je izložiti primjere već uokvirenih predmeta u trgovini i u izlogu.
To ima svoje prednosti:
• Podsjeća kupca da postoji mogućnost uokvirenja i onih predmeta za koje je mislio da se ne mogu uokviriti
• Pobuđuje želju kupca da uokviri i one drage predmete koje je do sada držao na dnu neke ladice
• Pruža mogućnost u trenutku narudžbe pokazati kupcu primjere koji su mnogo uvjerljiviji od bilo kakvih objašnjenja

Vjenčana uspomena
(rukavice, maramica sa inicijalima, suho cvijeće, bombonijera, pozivnica)