Candid camera

Može biti korisno poznavati ponašanje drugih uokvirivača u pogledu cijena, organizacije, odnosa sa kupcima. Statističko istraživanje izvršeno u jesen 2015. otkriva neobične navike i omogućava zanimiljive primjedbe.

Odabrali smo 10 štampa dimenzije 25x35 cm koje smo ponijeli uokviriti kod 10 različitih uokvirivača u Veroni, nesvjesni da se radi o testu.
Radilo se o vrsti "candid camere" (skrivena kamera) gjde je jedan naš suradnik igrao ulogu kupca i registrirao ponašanja raznih uokvirivača.
Riječi, prijedlozi, pokreti su kasnije detaljno analizirani, a okviri razmontirani i proučeni do najsitnijih pojedinosti.

Ali sada slijedimo našeg kupca (kojeg ćemo jednostavnije nazvati gospodin Rossi) i uđimo kod prvog uokvirivača. “Htio bih uokviriti ovu sliku, nešto vrlo jednostavno; volio bih jedan tanki smeđi okvir sa zlatnim rubom”. Ovaj nevini zahtjev ustvari skriva potrebu baziranja našeg istrazivanja na jednu vrstu veoma rasprostranjene letvice, koju više-manje svi uokvirivači upotrebljavaju, i čija je vrijednost jednolična tako da bi na kraju mogli usporediti cijene gotovih okvira na osnovu međusobno sličnih materijala.
“Htio bih povećati sliku sa jednim kartonskim passepartoutom od otprilike 5 cm” nastavlja gospodin Rossi. Nakon par duhovitih riječi između kupca i uokvirivača, prelazi se na konkretnu fazu tj. izbor okvira, passepartouta, određivanje cijene i rokova isporuke.
Ista situacija se ponavlja u ostalih devet radnji sa istim brojem uokvirivača.

Zaustavimo se sada na razmatranju rezultata ovog prvog dijela istraživanja (tehničko ispitivanje okvira bit će predmet drugog dijela članka).

Cijena

Naravno gospodin Rossi je zatražio cijenu. Priložena tabela prikazuje cijene raznih uokvirivača: od minimalno € 24 do maksimalno € 50, sa prosječnom cijenom od € 30,9.

Najznačajniji podatak dobiven ovom prvom analizom je ogromna razlika između najveće i najniže cijene. Kako objasniti tu razliku? Najveća cijena je cijena jednog uglednog uokvirivača, sigurno najpoznatijeg u gradu, sa radnjom u samom centru; vjerojatno se radi o uokvirivaču koji može nametnuti bilo koju cijenu.
Zadatak gospodina Rossi bio je i promatrati kako uokvirivač formira cijenu. Tri uokvirivača su improvizirali i obračunali cijenu približno; dva su izvršili obračun sa obračunarom; četiri su cijenu dobili kompjuerom upotrebom odgovarajućeg programa; jedan namještenik je na kraju otišao pitao cijenu vlasnika.
Treba naglasiti da dva od 10 uokvirivača na kraju nisu poštivali prethodno dovorenu cijenu. Jedan je povećao za 5 eura, a drugi za 3 eura.
Uokvirivači koji čitaju ovaj članak mogu odmah utvrditi koja bi bila njihova cijena za sličan okvir i ustanoviti da li su iznad ili ispod prosjeka.

Potvrda

Samo pet uokvirivača su izdala potvrdu o primljenoj slici sa cijenom i dimenzijama; ostali su pribilježili podatke na neki blok notes, listiće papira ili na pozadini štampe koju treba uokviriti.
Osam uokvirivača su zabilježili ime gospodina Rossi; samo šest su zabilježili broj telefona; nitko nije zabilježio adresu.
Ovi su nas rezultati veoma razočarali jer smo smatrali da je već u općoj praksi izdati kupcu potvrdu sa naznačenim neophodnim podacima okvira, cijenom i rokom isporuke.
Svi su se uokvirivači pokazali veoma ljubazni u savjetovanju prilikom izbora okvira.

Akontacija

Nijedan od deset uokvirivača nije zatražio plaćanje unaprijed ili barem akontaciju. Istina da iznos okvira nije bio visok, ali gospodin Rossi je bio novi kupac kojeg uokvirivači nisu poznavali, a štampa koju je donio uokviriti nije imala veliku vrijednost; dakle nije postojala sigurnost da će se gospodin Rossi vratiti po svoju uokvirenu sliku.
Gospodin Rossi je imao nalog da pita ako mora ostaviti akontaciju. Osam uokvirivača je odgovorilo: “Nije potrebno”; jedan je rekao: “Ako želite ... i tako, ono što platite sada, ne morate platiti kasnije”; jedan je pak odgovorio: “Kako želite”.

Rok isporuke

Samo dva uokvirivača su spontano saopćili rok isporuke, ostalih osam samo nakon što ih je gospodin Rossi upitao.
Rokovi isporuke, prema onome što su uokvirivači saopćili, kreću se od minimalno 4 dana do maksimalno 14, sa prosjekom od 9 dana, ali efektivni dani su bili nešto duži. Četiri uokvirivača nisu ispunili dato obećanje.
U dvije radnje gospodin Rossi se morao vratiti dva puta, prije nego li je uspio dobiti uokvirenu sliku, dok se kod jednog uokvirivača morao vratiti čak četiri puta.

Grafikon označava obećani rok isporuke.
Zeleni dio označava dane zakašnjenja.
Dakle, sve zajedno označava efektivni rok isporuke.

Nakon što je pokupio sve okvire, gospodin Rossi, već iscrpljen, donio ih je u sjedište, gdje su katalogirane, razmontirane i proučene do najsitnihjih detalja. Iz njihove obdukcije proizašli su veoma zanimljivi podaci.

Dimenzije

Štampa, čija je dimenzija bila točno 25x35 cm je uvećana za otprilike 4-5 cm sa passepartoutom i na taj način je dimenzija okvira postala u projeku 34x44 cm otprilike. Samo jedan od uokvirivača je doveo mjeru okvira do točno 35x45 cm. Svi ostali nisu primijenili zaokružene dimenzije. Iz toga proizlazi da uokvirivači općenito ne primjenjuju princip standaridizacije dimenzije okvira, tehnika koja dozvoljava prethodnu pripremu stakla i kartona sa priličnom uštedom materijala i radnog vremena.

Okvir

Zatražen je tanki okvir, smeđi sa zlatnim rubom, ali u dva slučaja isporučen nam je okvir bez zlatnog ruba.
Kvaliteta letvica je procjenjena općenito dobra, osim u slučaju gdje je okvir predstavljao vidljive pukotine na dvije stranice.
Jedan od deset okvira spojen je sa čavlima s vanjske strane okvira. Za ostalih devet okvira upotrebljena je spajalica, međutim dva okvira su imali velike otvore u kutevima. Iz toga proizlazi da 90% uokvirivača posjeduje spajalicu, koja se međutim ponekad koristi neispravno.
Svi su okviri retuširani u kutevima.

Passepartout

Rez passepartouta nije bio savršen u barem dva slučaja: nedostatak je bio u kutevima gdje su se rezovi previše preklapali.
Passepartout je u svim slučajevima bio svijetlo krem boje. Jedan uokvirivač je svojevoljno stavio zlatni ukras postižući tako dekorativni efekat .

Kako je fiksirana štampa na passepartoutu?

Sa papirnatom trakom u četiri od deset slučajeva, sa PVC trakom u pet slučajeva, samo u jednom slučaju sa obostrano ljepljivom trakom postavljenom na prednjoj strani štampe. Ovaj posljednji slučaj nije najbolji s obzirom da se štampa ne može u potpunosti sačuvati u slučaju razmontiranja okvira.
U četiri slučajeva ljepljiva traka je postavljena ne samo na gornjoj strani štampe, već i na svim ostalim stranicama. Ovaj postupak nije proporučen budući da papir teži širenju i stezanju promjenom vlage i temperature; ako ju zadržimo sa ljepljivom trakom, štampa teži dizanju i stvaranju nabora.
Međutim moramo utvrditi da ni u jednom slučaju nije upotrebljena acid-free traka (kao Filmoplast).

Vješalica

Sve su vješalice bile pomičnog tipa; samo jedna baroknog tipa.
Sve su postavljenje čavlićima osim jedne gdje su upotrebljene dvije spojnice ispucane tako da centriraju rupice.
Ustanovili smo da je gotovo kod svih okvira vješalica previše stršila izvan okvira. Međutim, bilo bi poželjno da vješalica čim je više moguće skrivena.

Poleđina

Poleđina koja se najviše upotrebljava je još uvijek sivi karton (u 7 od 10 slučajeva). Kod jednog okvira su upotrebljena dva odrezaka sivog kartona spojena samoljepljivom trakom, dok je u jednom slučaju upotrebljen sivi karton gdje je očito da je prethodno poslužio kao baza za rezanje sa nožićem. U dva slučaja upotrebljen je stiropor, a u jednom valoviti bijeli karton.
Najuobičajeniji način fiksiranja poleđine na okvir sastoji se od čavlića ispucanih sa pištoljem F18. Ovaj sistem je upotrijebilo pet uokvirivača, dok kod ostalih pet okvira svaki je predstavljao drugačiji sistem: ručno zabijeni čavlići, čavlići ispucani pneumatskim pištoljem, spojnice ili strelice ispucane pištoljem.

Zaštitini papir na pozadini

U tri slučajeva upotrijebljen je prilično lagani bijeli papir (otprilike 60 g po m2) zaljepljen za okvir. U druga četiri slučajeva upotrebljen je lagani karton (bijeli i sivi u jednakoj mjeri). Kod jednog okvira je upotrebljen bijeli papir sa naštampanim zaštitnim znakom i adresom uokvirivača; kod jednog drugog okvira upotrijebljena je pak smeđa samoljepljiva PVC traka širine 5 cm; i na kraju jedan od okvira nije imao nikakvu zaštitu.

Potpis uokvirivača

Nijedan od okvira nije na pozadini imao naljepnicu uokvirivača; samo dva uokviravača su stavila pečat sa adresom. Podsjećamo da je jedan od okvira na pozadini imao personalizirani papir, stoga nije bilo potrebe ni naljepnice, ni pečata.

Ambalaža

Pet uokvirivača su upotrijebili smeđi papir za pakiranje, dva bijeli papir, a dva papir koji im se našao pri ruci. Samo jedan je upotrijebio personalizirani papir. Jedan od uokvirivača, nakon što je zamotao okvir sa smeđim papirom, umetnuo ga je u jednu veoma elegantnu najlon vrećicu sa personaliziranom štampom: radilo se o uokvirivaču koji je imao najveću cijenu (50 euro).